Osnovna škola Pavao Belas

     U petak, 4. listopada, osmi razredi krenuli su na terensku nastavu u Vukovar. Putovali smo u pravcu istoka, dolinom rijeke Save. Vidjeli smo Moslavačku goru, Psunj, Požeško gorje, planinu Dilj, Lonjsko polje, Slavonski Brod te smo oko 11.30 sati stigli u Vukovar.

     Prvo odredište bila je Vukovarska bolnica - Mjesto sjećanja 1991. Jedna je od poznatijih simbola stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika tijekom Domovinskog rata. Sustavno je bombardirana i uništavana od strane agresora. Bolnicu su prvi put bombardirali 24. kolovoza 1991. godine. Od tada na bolnicu svakodnevno je padalo tisuće projektila svih vrsta. Gornja četiri kata bila su uništena i moglo se koristiti samo prizemlje, podrum i atomsko sklonište. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje danonoćno su radili bez dovoljno lijekova, medicinskog materijala, struje, hrane i vode još uvijek dajući najbolju moguću njegu braniteljima grada i civilima, ali i neprijateljskim vojnicima. Pošli smo u razgled bolnice, u podrum. Na početku smo pogledali kratki film o napadu na Vukovar i izgledu grada tijekom i nakon rata. Zatim smo prošli hodnikom između stare i nove bolnice. Hodnik je bio najsigurniji dio poslije atomskog skloništa pa je i tamo postavljeno niz kreveta s obje strane i prolazom u sredini. Danas se na tom mjestu nalaze pločice na zidu sa ispisanim datumima, podatcima i događajima o svakom danu tijekom opsade Vukovara. Bili smo i u protuatomskom skloništu u kojem je prezentirano izgledom i funkcijom vrijeme bitke za Vukovar. Zadnja velika prostorija skloništa, soba svijeća, je jedina malo preuređena. Zidovi i strop obloženi su ogledalima, a u sredini je velika crvena kocka gdje posjetitelji mogu zapaliti svijeće.

      Nakon razgleda bolnice otišli smo na Ovčaru. Tamo su strijeljani ranjenici i osoblje iz Vukovarske bolnice. Bili smo i u staji u kojoj su oni bili zatočeni prije strijeljanja. Tamo su danas na zidovima imena svih ubijenih ljudi na Ovčari i neke njihove osobne stvari koje su pronađene. Zatim smo bili na gradskom groblju. Tamo smo vidjeli spomenik žrtvama obrane grada i niz bijelih križeva za poginule branitelje i ubijene ljude u ratu. Nakon obilaska groblja pošli smo prema središtu grada. Putem smo vidjeli Vukovarski vodotoranj, simbol stradanja i otpora grada. U gradu, na ušću rijeke Vuke u Dunav, vidjeli smo spomenik, veliki bijeli križ posvećen žrtvama za slobodnu Hrvatsku.

     Nakon toga, imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za šetnju gradom. U Brdovec smo se vratili oko 21.30 sati.

     Neka neobična snaga nas je pratila cijelim putem. Vukovar je predivan i svaka riječ bi bila suvišna. Svi smo ljudi i griješimo, ali kako zaboraviti i oprostiti onome tko ti uzme sve? Obitelj, dom, život? Vidjevši te stvari shvatili smo da je život poput bitke u kojoj najjači ostaju. Mi, učenici, tada nismo još bili živi i taj rat nismo doživjeli na vlastitoj koži, ali oni koji jesu imaju trajne posljedice. Sada možemo biti ponosni na sve branitelje Hrvatske koji su bili spremni dati svoj život da bi mi mogli slobodno šetati hrvatskim tlom. Hvala im za hrabrost, za izgubljene živote, za grad heroj – Vukovar i za slobodnu Hrvatsku! Ovaj rat je ostavio velike tragove na mnogim gradovima i na mnogim ljudima i nikada ga nećemo zaboraviti!

Stela Beluhan i Sabina Islamčević, 8.b