Osnovna škola Pavao Belas

Autor: Sanja Huljić

Sve navedeno odnosi se na Google-ovu aplikaciju FamilyLink, aplikacija je besplatna i radit će na većini modernijih Android telefona.

Bez obzira na značajan trend povećanja obitelji sa samo jednim djetetom, još uvijek su češće obitelji s dvoje ili više djece.

Velik broj djece s braćom/sestrama oformit će s njima odnos baziran na „bratskom“ prijateljstvu, ali, bez obzira na to, određena razina rivaliteta i sukoba među braćom/sestrama izrazito je česta (gotovo pa uobičajena i očekivana). Često taj rivalitet započinje čak i prije rođenja drugog djeteta te se nastavlja tijekom rasta i razvoja djece. Kako djeca unutar obitelji rastu, te dostižu različite stupnjeve razvoja, njihove potrebe i želje koje se pritom razvijaju mogu značajno utjecati na njihov međusobni odnos. Iako je određeni stupanj rivaliteta među djecom u istoj obitelji gotovo pa uobičajen, „bratske svađe“ je frustrirajuće i gledati i slušati, a konflikti među članovima obitelji stresni su za cijelu tu obitelj. Također je frustrirajuće prepoznati kako zaustaviti taj konflikt, i je li uopće potrebno umiješati se ili ne. 

Međutim, pitanje je zašto se djeca unutar iste obitelji uopće sukobljavaju? Mogućih razloga ima mnogo. Velika većina braće/sestara tijekom svog odrastanja doživljava određenu razinu bratske ljubomore ili kompetitivnosti, što se zatim može rasplamsati u svađe i podbadanja. Neki drugi faktori mogu pak utjecati na to koliko često djeca ulaze u konflikte te koliko su ti konflikti intezivni. To su npr:

• Učenje po modelu. Način na koji roditelji razrješavaju svoje probleme i nesuglasice predstavlja snažan model ponašanja za njihovu djecu. Ako roditelji svoje konflikte razrješavaju na načine koji su produktivni, neagresivni, nenasilni, te pritom zadržavaju poštovanje jedno za drugo, time povećavaju šansu da njihova djeca također usvoje takve taktike za razrješavanje svojih međusobnih konflikata. Ako djeca pak često svjedoče roditeljskom vikanju, glasnim svađama, lupanju vratima i sličnome, povećava se šansa za usvajanje istih takvih obrazaca ponašanja u međusobnim konfliktima. 
• Razvojne potrebe. Prirodno je da razvojne potrebe i identiteti djece utječu na njihove međusobne odnose. Na primjer, djeca stara između jedne i tri godine prirodno su zaštitnički nastrojena prema svojim igračkama i ostalim stvarima koje posjeduju, te su u razvojnoj fazi tijekom koje uče i nastoje provoditi svoju volju. U toj situaciji vrlo je lako moguće da će dijete te dobi agresivnije reagirati ukoliko njegova mlađa sestrica ili brat uzme njegovu igračku. Djeca školske dobi pak imaju razvojno snažan koncept pravednosti i jednakosti, pa je vrlo lako moguće da neće razumjeti zašto se njegov brat/sestra različite dobi tretiraju na drugačiji način od njega ili će osjećati da druga djeca dobivaju povlašteni tretman. Tinejdžeri pak prirodno razvijaju osobni identitet te osjećaj individualnosti i neovisnosti, pa pritom mogu zamjerati svoj doprinos u kućanskim obavezama, te brigu za mlađu braću. 
• Individualni temperamenti. Individualni temperament svakog djeteta, uključujući njegova raspoloženja, narav i sposobnost prilagodbe, te njegova jedinstvena ličnost igra ogromnu ulogu u međusobnim odnosima između djece unutar iste obitelji. Na primjer, ukoliko je jedno dijete prirodno opuštenije a drugo lakše raspaljivo, konflikt među njima je lako moguć. 

Što (ne) učiniti kad krene svađa?

• Kad god je to moguće, ne miješati se. Uskočiti u konflikt između braće treba samo u slučaju fizičkog nasilja. Ukoliko roditelj svaki put intervenira u svađi, riskira stvaranje novih problema. Djeca mogu početi očekivati roditeljsku podršku i čekati da im roditelj svaki put pritekne u pomoć, umjesto učenja da sami rješavaju svoje probleme. Dijete također može početi misliti da je drugo dijete uvijek „zaštićeno“ od strane roditelja, što će stvoriti dodatno zamjeranje s njegove strane, ili pak „spašeno“ dijete može pomisliti da mu je više toga dozvoljeno jer ga roditelj uvijek „spašava“. Djecu je potrebno poticati da sama rješavaju svoje međusobne konflikte. 
• Ako roditelji ipak odluče intervenirati, bitno je probleme rješavati zajedno s djecom, a ne umjesto njih. Djecu razdvojite dok se ne smire. Ponekad je djeci bitno dati vremena i prostora, a ne odmah razrješavati svađu jer bi se sukob vrlo lako mogao ponovno rasplamsati. Ako želite da iz te situacije djeca nešto nauče, pričekajte da se emocije „slegnu“.
• Ne stavljajte previše naglasak na otkrivanje koje dijete je potrebno okriviti za svađu. U svakom odnosu uvijek su dvije osobe (dva djeteta), pa je tako i dvoje potrebno za svađu; svatko uključen u svađu je dijelom odgovoran za nju.

Važno je zapamtiti da djeca, rješavajući svoje razmirice, uče važne vještine koje će im čitav njihov život biti od pomoći - vještine kao što su poštovanje i razumijevanje tuđe perspektive, vještine kompromisa i pregovaranja te kontrole agresivnih impulsa. 

Kako djeci pomoći da se bolje slažu?

Evo par jednostavnih savjeta za svakodnevnu prevenciju svađa i konflikata.

• Definirajte i postavite osnovna pravila prihvatljivog ponašanja, kao i posljedice njihovog kršenja. Recite djeci da psovanje, zvanje pogrdnim imenima, vikanje, lupanje vratima ili razbijanje stvari nisu dozvoljeni. Na taj način djeci pomažete učiti da su odgovorna za svoje vlastite postupke, neovisno o situaciji i o tome jesu li se osjetili isprovociranima ili ne, te umanjujete mogućnost pokušaja pregovaranja o tome tko je „u pravu“ ili „u krivu“.
• Dajte djeci do znanja da su sigurni, važni i voljeni, i da će se njihovim potrebama nastojati udovoljiti.
• Ne zaboravite da ne mora uvijek sve biti „pošteno“ i „jednako“: ponekad je jednom djetetu potrebno više toga nego drugome.
• Pobrinite se da svako dijete ima svoje osobno vrijeme i prostor za samostalnu igru, druženje i igru s prijateljima bez pratnje svojeg brata/sestre, ili za uživanje u aktivnostima u kojima nije nužna podjela s bratom/sestrom.
• Budite dosljedni u tome da svom djetetu posvećujete vrijeme jedan-na-jedan, koje je usmjereno prema njihovim interesima i potrebama. Npr, ako dijete voli biti fizički aktivno, prošetajte s njim, vozite bicikl ili ga pratite na igralište. Ako drugo dijete pak voli mirnije aktivnosti kao što su čitanje, gledanje filmova, predvidite vrijeme i za to. 
• Provodite zajedničko zabavno obiteljsko vrijeme. Kojom god aktivnosti se bavili (odlaskom na izlet, gledanjem filma, igranjem neke društvene igre), stvarate smirenu atmosferu i smirene načine zajedničkog provođenja vremena vaše djece i njihovog međusobnog povezivanja. To zajedničko vrijeme također može pomoći ublaživanju napetosti među djecom te doprinosi vašoj uključenosti u obiteljski život. S obzirom na to da je roditeljska pažnja najčešći razlog sukoba i svađi između braće/sestara, zabavne obiteljske aktivnosti mogu pripomoći smanjivanju konflikta. 
• Bez obzira na važnost zajednički provedenog obiteljskog vremena, važno je i vrijeme koje dijete provodi samostalno, odvojeno od svoje braće ili roditelja. Prepoznajte trenutke kad djeca jednostavno trebaju „odmor“ jedna od drugih te svoje obitelji. Nastojite djeci organizirati odvojena druženja s njihovim prijateljima ili pak povremene aktivnosti za svako dijete ponaosob. 
• Ne zaboravite da se djeca često prepiru kako bi zadobila roditeljsku pažnju. U takvim slučajevima jednostavno se nastojite maknuti, jer vašim odlaskom nestaje potkrepljenje dječjeg konflikta. Sličnu strategiju možete koristiti i u slučajevima kad osjetite da vi osobno postajete „kratkog fitilja“; maknite se i predajte djecu drugom roditelju, koji je možda u tom trenutku strpljiviji i smireniji od vas.