2015-03-29 22:43:47 Škola u ljubičastom
Ljubičasti dan je dan pružanja podrške osobama s epilepsijom. Obilježava se 26. ožujka na svim kontinentima i u više od 100 zemalja svijeta. Dan je osnovan inicijativom djevojčice Cassidy Megan, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi. Taj dan su naše gošće bile dr. Marina Milošević i Maja Bokunić, osoba koja boluje od epilepsije. Klikom na Više pročitajte intervju sa gđom Majom Bokunić, a ne zaboravite posjetititi fotogaleriju!
Intervju s gospođom Majom Bokunić, osobom koja boluje od epilepsije
ODRASTALA SAM S BOLEŠĆU
Možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi i vašem životu s epilepsija? - Zovem se Maja Bokunić, od epilepsije bolujem od rođenja. Kad sam imala godinu dana, roditelji su mi rekli da sam bolesna i da to nije ništa posebno, moram samo redovito piti lijekove i ići češće doktoru. Unatoč tome što sam bolesna, roditelji su me poticali da se školujem. Kad sam upoznala supruga, on je bolest prihvatio i vidio me s napadajem. Nakon dugo godinja pokušavanja uspjela sam i roditi dijete. " Rekli ste da od djetinjstva bolujete od epilepsije pa nas zanima kad vam se dogodio prvi napadaj? - Prvi napadaj mi se dogodio kada sam bila mala , sa 6 mjeseci. Na koji način se dijagnosticira epilepsija? Kako su vam roditelji to priopćili? Kako ste to sami prihvatili? - Epilepsija se dijagnosticira EEG pregledom. Mama mi je rekla ,još kad sam bila mala, da imam bolest, a kako sam odrastala, interesirala sam se o bolesti. Sama sam epilepsiju prihvatila jako dobro, bilo mi je lakše jer sam odrastala s bolešću. Možete li nam opisati kako izgleda kada imate napadaje? - Napad ne mogu opisati jer ga se ne sjećam. Sad ste nam opisal kako to izgleda možete li nam reći kako se vi tada osjećate? - Za vrijeme samog napadaja baš ništa ne osjećam, nakon napadaja sam jako zbunjena, ne znam kako se zovem, gdje sam.. Jeste li se ikad sramili zbog svog stanja? - Ne, nikad se nisam toga sramila, čak sam više o tome pričala. Jesu li vam ikada postavljali ograničenja da se bavite nečim zbog epilepsije? - Ne, samo sam se morala paziti dok sam se bavim sportom. Osjećate li se različito od drugih ? - Ne. Imate li kakve strahove zbog svog stanja? - Za sebe nemam, više imam strahova za druge da ih ne udarim dok imam napadaj. Znamo da ste aktivni član Hrvatske udruge za epilepsiju. Možete li nam reći nešto više o tome? - Prije 5 godina dobila sam napadaj na poslu. Liječila sam se kod doktora koji je predsjednik Udruge. On me upoznao s radom Udruge i ja sam se odlučila učlaniti. Tko sve mogu biti članovi? - Članovi mogu biti doktori, pacijenti i članovi obitelji pacijenata te svi drugi koje zanima epilepsija. Kakve akcije poduzimaju? - Udruga je vrlo aktivna i pokušava otkriti što više ljudi s epilepsijom te maknuti strahove od epilepsije. I za kraj vas molimo da nam kažete što biste savjetovali osobama s epilepsijom? Savjetovala bih da se ne srame svoje bolesti, da to ni slučajno ne dožive kao ograničenje ili opravdanje da se dalje ne bi trebali školovati i raditi posao. Mogu se vjenčati i imati djecu, te da redovito piju lijekove, ne piju alkohol i redovito idu na liječenja. I, naravno, da steknu samopouzdanje. |
Osnovna škola Pavao Belas |